Filozofski cafe je rasprostranjen oblik filozofske prakse, koji se počeo razvijati sredinom 1990-tih godina u Parizu. Od tada je u različitim oblicima održan u velikom broj zemalja, da bi prvi put u Hrvatskoj bio održan 2013. godine, u okviru programa Filozofije za umirovljenike koji je vodio Zoran Kojčić.
Od tada se filozofski cafe redovito provodi u Zagrebu, Osijeku i Vukovaru. Filozofski cafe je praksa otvorena javnosti i svim građanima koji su zainteresirani za javni dijalog o društvenim temama.
Teme koje se mogu obrađivati na filozofskom cafeu su filozofske, etičke, političke, društvene, kulturne, ali i osobne, suvremene ili svevremene. Svaki sudionik sam predlaže temu rasprave, a nakon što nekolicina sudionika predloži teme, sami sudionici demokratskim glasovanjem izabiru glavnu temu rasprave. Do sada se na filozofskim cafeima u Hrvatskoj raspravljalo o odnosu filozofije i filma, empatiji, odnosu države i crkve, društvenim mrežama, eutanaziji, društvenim uređenjima, utopiji i mnogim drugim temama. Sudjelovanje u filozofskom cafeu, kao i u ostalim oblicima filozofske prakse, ne zahtijeva prethodno poznavanje filozofije, nego zahtijeva aktivno promišljanje o temama, kulturu dijaloga i poštivanja drugog, iznošenje vlastitog mišljenja potkrijepljenog objektivnim argumentima i primjerima te propitivanje teme i ostalih sudionika.
Filozofski cafe se obično izvodi u javnom prostoru (kafić, knjižnica, drugi javni prostori) i otvoren je svima koji žele sudjelovati, pod uvjetom da poštuju druge i pravila rasprave.
Filozofski cafe se često može organizirati i u školama, kao zanimljiva aktivnost učenicima, ali i kolektivu. Osim toga, takav oblik rasprave mogu koristiti udruge u raznim projektima kako bi zbližile sudionike projekta te kako bi raspravili određenu temu koja ih zanima.
Filozofski cafe se trenutno redovito provodi u zagrebačkom klubu Booksa, osječkom poetry caffeu Magis i u vukovarskoj Mirovnoj grupi mladih Dunav.